Sunday, April 3, 2016

Monster core and more


Moj deda Rada je uvek govorio ''Derane, sklanjaj se od budala, onih koji galame, koji se guraju svuda u prve redove''. Problem je u tome, deda, što tih budala i galamdžija ima na sve strane, sve više i dok se mi sklanjamo i ćutimo, oni nam sjebaše sve živo: arhitekturu, industriju, kulturu - život. Dok se mi držimo naših marginalnih grupica, kruga prijatelja i utopijski verujemo da se i naš glas nešto računa, glavati veprovi i cele njihove šire familije su u svim državnim foteljama firmi, ustanova i egzistiraju na račun svih gradjana ove banane od države. Imamo naše fb naloge, tvitere, blogove i krug istomišljenika, slična interesovaja, ideje, ali kada izadjemo iz tog kruga shvatamo koliko je realna situacija u ovoj zemlji sjebana. Sjebana do te tačke, da nam je sad već kasno za neko ''budjenje'', revolucije itd. Ono ''nešto'' normalnog sveta koje je dograbilo madjarske pasoše ili uspela na neki drugi način da pobegne iz zemlje u poslednjih 10 godina je to i uradila (njih oko 500.000), a verujem da je realna cifra i dosta veća, jer imam gomilu drugara koji rade godinama po Arapskim zemljama recimo sa adresama stanovanja u Srbiji.


Možda na krupnom planu jeste sve tako sjebano, ali ne mora biti i u našoj subkulturi. Previše ljudi se godinama cima da hardcorepunk bude zona bezbedna od raznih oblika diskriminacije kao što su seksizam, klasicizam, nacionalizam, specizam, homofobija i razni oblici ksenofobije i fašizma.
Hardcorepunk subkultura nije zasnovana na profitu, dobiti, iskorišćavanju već na solidarnosti, Do it Yourself etici i zajedništvu. Pa zašto onda i pričamo o Monsteru na hardcorepunk sceni? Zato što je očigledno gomili novih ljudi, a bogami i matoraca, koji se upoznaju sa subkulturom, nejasno šta se tu dešava i zašto dolazi do tolikog odboja dela scene prema ovom degenomenu. Naravno, to je i za očekivati jer se ta multinacionalna kompanija vodi politikom profita, masovnog reklamiranja tj konstantne prisutnosti u medijima i ima lakši pristup širem auditorijumu nego sam koren ideje pokreta. Ali prisutan je svuda i Vučić, pa ne glasamo svi za njega, niti delimo njegovo razmišljanje.


Ako nas je hardcorepunk nešto naučio, to je da preispitujemo sve oko nas. Zato se zapitajte ovde i postavite sebi pitanje: Koji može biti interes jednoj multinacionalnoj korporaciji da gura prste u underground subkulturu kao što je hc? Da li vam se odgovori tipa ''Samo žele da promovišu muziku, poruku i podrže revolucionarne ideje'' deluje moguć? Ili je mnogo realniji odgovor da su to još jedni mostrumi kapitalističkog sistema koji je kao gladni vuk osetio da postoji tu neka grupa ljudi /pokret koji ima zadovoljavajuću brojnost, te mogućnost zarade i žele ga samo eksploatisati zarad sopstvene pohlepe. Lepo je to što oni podele par sokova i plate vam iznajmljivanje neke binske opreme/ kombi prevoze za turneje u nekim boljim državama , ali po koju cenu?


I can truly say I don't give
A fuck about your money
Because it means so much to you
(And all your money)
Why does it mean so much to you?
You speak the land of greed
I'm talking a world of need
Money has nothing to do
With the value of life
But that's just common sense

You call me up and talk
About money
I don't want to hear anymore
About money
You put yourself up for sale
You're all sold out

- Embrace

Da se razumemo, da su Minor Threat, Black Flag, Youth of Today, Gorilla Biscuits, Bold pevali o tome kako treba da budem što popularniji, da budem sebičnjak koji misli samo na sebe i svoj bend, prodam što više albuma, majica, imam što više lajkova i folovera, userem u gaće od alkohola i pojebem šta stignem, rekao bih OK, boli me kurac, ovi sponzori će mi pomoći da to možda i ostvarim. Ali za to je bio zadužen glam rock, heavy metal, pank rock devedesetih, metal core dvehiljaditih. Sve i svakog koga su mogli da kupe za novce, oni su to i uradili. Evo šta je SHAI HULUD, jedan od začetnika metalcore pokreta rekao na ovu temu:

''Taking the term literally, and breaking it apart, yes, we definitely are a true example of “metalcore,” a hybrid of hardcore and metal. When we used to joke with the term, it was just a clever (or not so clever) way of describing a metallic hardcore, metal-influenced hardcore, or hardcore-influenced metal band. My friends and I would listen to Deadguy and say “this isn’t HARDcore, it’s METALcore,” which made sense based on the music they played, combined with the attitude and ethic of the band. Same thing used to be said for Earth Crisis, Integrity, Coalesce, Unbroken, and a lot of the 90s bands that incorporated heavier riffs and more progressive structuring and ideas into their songs. When the term “metalcore” was thrown around back then it was very tongue-in-cheek; this, obviously, long before it became a legitimate genre, it’s current legitimacy being highly debatable, of course. “Metalcore,” the actual genre in 2008 doesn’t usually seem like a hybrid of hardcore and metal as much as it just seems like metal, only written by people who imitate it rather than love it, typically resulting in trite and shallow music. If this accurately describes “metalcore” then we clearly do not embrace the term. Conversely, if Earth Crisis and Deadguy define “metalcore, ” count us in.''


Oni koji stoje u odbrani monster degenomena pominju često nebuloze tipa ''pa šta ako nas sponzoriše monster? i vi pijete Colu, ili nosite Vans patike, ili Nike ili nosite KC čarapu na kurcu''. Klasično palamudjenje. Nije stvar u tome ko šta pije ili nosi, to je stvar sopstvene informisanosti i ličnih izbora ali ovde je u pitanju način na koji Monstrum kolektivno želi da iskoristi našu scenu i ono što volimo zarad svojih ličnih interesa firme. Na jedan vrlo podmukao i zao način. Pijte vi šta želite, možete i da se bodete u venu i igrate goli dok gledate film KOSA, ali odjebite od nas u poskocima. Da li ste vi nekada videli da na underground svirkama stoji baner Coca-Cola, Amstel, Red Bull. Da li na Fluff festu kao centralnom festivalu evropske underground hardcorepunk subkulture i ideja koje prate pokret vidite nekad neki baner sa reklamom velikih korporacija? Ne vidite. Jel Propaganshi svirao na PRH u Sloveniji pod uslovom da nema tog istog Monstera? Da li vam to nešto govori? Da li ste bili na Sawa festu? Monte Paradizu? Medici, Metelkovoj, CK, DC-u, Indexu? Takve stvari svuda u normalnim hc krugovima i većini pokreta izazivaju odbojnost i gadjenje kod svih koji neguju revolucionarni i slobodarski duh.Pa ja se sećam neke monster reklame za festival gde svira neki ''hardcore'' bend i na kome bendovi polivaju devojke pivom po majicama da bi im videli grudi. Da li vi tako zamišljate vrhunac panka?


Skoro su mi drugari poslali intervju koji ih je dobro zabavio vidim, a ako je njih to toliko zabavilo red bi bio da ja to podelim sa još nekim. Radi se o intervju koji je radio Nocturne magazin i pokazuje osnovno nepoznavanje porekla, suštine i ideje pokreta i pokušaj opravdavanja svojih interesa i ciljeva:

Nocturne: Poznata je netrpeljivost nekih frakcija scene prema metalcore ili hardcore bendovima koji prihvate saradnju, podršku, pa zašto ne reći i sponzorstvo. Zašto se to samo u ovom žanru smatra znakom izdaje, i zbog čega se svaki znak profesionalizacije i prihvatanja zakona tržišta smatra nečim toliko negativnim?

xxx: To su gluposti, kad bi samo mogli da jednom stavimo tačku na tu stvar... Svaka ideja koja teži da se održi je sama po sebi reakcionarna - reče jedan čovek bit hardcore kulture. I ta ideja koju guraš je jedino bitna, da ima zdravu poentu i da gađa cilj. Nekada je ulica bila poligon i postojao je jedan kanal komunikacije, danas imamo moderne tehnologije i gomile ispraznih ideja koje guše one prave. Profesionalizacija i zakon tržišta, malo grubo definisano, ali definitivno su sredstva kojima se svesno borimo za svoje ideje i neke nove klince u priči.Kome to smeta, je ništa drugo do retrogradan.

Metalcore sam pokušao da objasnim gore ili nisam, Shai Hulud je to vrlo dobro objasnio u par reči u tekstu gore.
Šta kaže Nocturne(bog da im dušu prosti), web portal za mlade buntovnike i one koji se tako osećaju?

''Poznata je netrpeljivost nekih frakcija scene prema metalcore ili hardcore bendovima koji prihvate saradnju, podršku, pa zašto ne reći i sponzorstvo.''
-Jeste, poznata je ako pod netrpeljivost smatrate da mi ne želimo da sviramo pod vašim zastavama i da naš način života i ideologija nisu na prodaju. Da li je toliko teško izguglati DIY kada već imate ''pristup modernim tehnologijama''? Da li vas je ROIR lepo zamolio kad ste ih zvali da samo pokrijete taj glupavi znak? Napravili su momci dovoljan ustupak. Vi, sa druge strane niste ispoštovali ljude i niste prihvatili saradnju. Rekli ste da Monster mora da svetli sa bine na podanike. Epilog: ROIR nije nastupio, što je sasvim okej i stvar izbora benda. Ovaj drugi deo o sponzorstvu mi je malo jadan, nismo fudbaleri, pa i da jesmo to smo na nivou Borca iz Čuruga, tako da se samo sramotite na regionalnim nivou sa tim sponzorskim proseravanjima.


''Zašto se to samo u ovom žanru smatra znakom izdaje, i zbog čega se svaki znak profesionalizacije i prihvatanja zakona tržišta smatra nečim toliko negativnim?''

- Zato što se radi o ljudima sa integritetom, a ne o balvanima sa futoške pijace. Zakon tržišta? Koga boli kurac za zakon tržišta u ovoj priči? Ovo previše podseća na neki udžbenik iz ekonomije. Ako vas zanima kako se pravilno praktikuje ekonomija u hardcore-u zašto ne istražite malo istoriju jedne od najbitnijih hardcore izdavačkih kuća, DISCHORD records i biće vam sve kristalno jasno. Lepo je rekao onomad Fugazi, samo ih kanda niste slušali, da bend mora da stvara muziku za sebe i da bude oslobodjen od pritiska prodaje albuma i novca. Bend ne treba da vam bude osnovni izvor prihoda jer ćete stalno biti pod pritiskom da van se pesme koje stvarate svide publici i polako ćete gubiti svoj pravac i integritet. Jbg, neće vam to reći vaš omiljeni kraba kor bend.

''zakon tržišta''
I da, treba da stavimo tačku na stvar, a to je tačka na pokušaj infiltriranja Monstruma u našu subkulturu jednom i zauvek. I svima sličnima koji žele da profitiraju i eksploatišu naš način života. Nije poenta da idemo na masovnost unutar scene. Bolje je i da nas bude 100 na koncertima koji razmišljaju svojom glavom, nego 1000 kompleksaša koji se u biti ne razlikuju puno od šaban šaulić ekipe. Ne znam stvarno šta treba tom Nokturnu sve ovo sa njihovim uplitanjem u hardcore priču, kada verovatno ne znaju da nabroje ni 5 REVELATION records izdanja. Anyway ... Glupost je neuništiva.
Sačuvajte svoj integritet!
Do it yourself, do it together!
 

1 comment:

  1. Odličan tekst. Zabo si ga u centralu. Svaka čast na imanju živaca da i dalje učestvuješ u ovom ruganju koje se zove domaća scena. Imam utisak da kad bi ja danas otišao na neki cert da bi dobio želju da sve prisutne pobijem bez pitanja. Jebeš mi sve.

    ReplyDelete